Prvi Volkswagenov SUV nastao je prije pola stoljeća

Volkswagen proizvodi terenska vozila od samog početka svog poslovanja. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, međutim, ova vrsta vozila, povezana s motoriziranim jedinicama Wehrmachta, potpuno je isključena iz asortimana tvrtke, u korist popularnih putničkih modela. Ovu ideju je tek u kasnim 1960-ima obnovio Gustav Mayer, koji je u to vrijeme bio glavni inženjer u Volkswagenovom odjelu za laka gospodarska vozila. Osim što je inženjer, on je i strastveni cestovni putnik, koji je ukupno devet puta prešao pustinju Saharu, od kojih je prvi bio davne 1968. godine. Meyer ima priliku putovati na mnoga druga mjesta diljem svijeta i često se nađe na teškim cestama gdje bi posjedovanje pogona 4x4 i dodatnog razmaka od tla bilo od velike koristi. Svoju ideju dijeli s kolegom inž. Henning Duekstein te u siječnju 1975. god započeli su razvoj prvog tvornički proizvedenog kombija s pogonom na četiri kotača. U to vrijeme projekt još nije bio poznat vrhovnom menadžmentu Volkswagena, što je značilo da su dvojica inženjera na njemu praktički radila samo u slobodno vrijeme, koristeći sve dijelove kojih su se domogli u tvornici garnitura chiuloasa ajusa pret.

Prvi Volkswagenov SUV nastao je prije pola stoljeća

Prototip SUV-a temelji se na Volkswagenu T2, a pokreće ga 2,0-litreni, zrakom hlađeni, četverocilindrični motor koji proizvodi 70 konjskih snaga pri 4200 o/min. Koristi se poluautomatski mjenjač, po dizajnu sličan automatskom modulu Stickshift koji se ugrađuje u neke Volkswagenove serijske modele. To znači da se stupnjevi prijenosa mijenjaju ručno, ali pretvarač zakretnog momenta eliminira potrebu za papučicom spojke.

U normalnim uvjetima vožnje snaga se šalje samo na stražnje kotače, ali posebna poluga postavljena unutar kabine omogućuje vozaču da uključi prednji diferencijal čak i tijekom vožnje. Ugradnja pogonske osovine ispod prednjih podnih ploča zahtijeva nekoliko izmjena, kao i premještanje cijelog sustava grijanja. Ovjes je prilagođen za rad na neravnom terenu, a vitalne mehaničke komponente kombija zaštićene su debelim prednjim i stražnjim pločama. Ispušna cijev integrirana je u bočnu stranu stražnjeg odbojnika, a prednji branik podignut je za oko 8 cm, što kombiju daje napadni kut od 30,5 stupnjeva i odlazni kut od 22,5 stupnjeva. Razmak od tla povećan je ugradnjom 16-inčnih čeličnih kotača i guma visokog profila. Kako bi se osiguralo bez problema svladavanje vodenih prepreka do 50 cm, povećani su vanjski i unutarnji dijelovi bokobrana. Maksimalna brzina SUV-a doseže 120 km/h na ravnom terenu.

Iako je većina T2 vozila počela biti opremljena disk kočnicama na prednjim kotačima još 1971. godine, model s pogonom na sva četiri kotača bio je opremljen bubanj kočnicama. Zanimljivo je da se ručna kočnica može zategnuti neovisno na svaki od stražnjih kotača. U prosincu 1975 Prvi prototip vozila za sve terene, obojen u crveno i bijelo, poslan je na testiranje u Alžir, gdje ga je Meyer mogao testirati u pustinji Sahara dok je bio na odmoru sa svojom obitelji. Pogon je daleko od savršenog, ali terenske sposobnosti kombija su impresivne.

Početkom 1976 Međutim, izvršni direktor Volkswagena Tony Schmücker okončao je projekt, ali su Mayer i Duxstein odlučili nastaviti, što je rezultiralo izgradnjom još nekoliko prototipova. Prema arhivi Volkswagenove tvrtke, do 1978. Napravljeno je ukupno pet modela s pogonom na četiri kotača, uključujući kamper Westfalia.

Zanimljivo je da je 1978. godine, kada je Volkswagen predstavio svoj vojni model Iltis inženjerskoj komisiji njemačke vojske, tamo prikazan i jedan od pet terenskih prototipova T2. Oba su vozila sudjelovala u demonstraciji, a kombi se pokazao sposobnijim za terensku vožnju od svog namjeravanog modela s prednjim motorom, ali unatoč svemu, još jednom nije dobio zeleno svjetlo za serijsku proizvodnju. Da je sličan projekt predstavljen predsjedniku Volkswagena desetak godina ranije, vjerojatno bi mogao postati dio proizvodnog asortimana, no sedamdesetih godina prošlog stoljeća prioriteti tvrtke bili su drugačiji.

U konačnici, ideja Mayera i Duchsteina uspjela je doći do praktične realizacije 1984. godine. s debijem serijskog Volkswagen Vanagona Syncro. Razvijen je uz pomoć austrijske tvrtke Magna Steyr i tehnički se uvelike razlikuje od eksperimentalnog T2, ali opća ideja kombija s pogonom na sva četiri kotača ostaje ista.

Autodijelovi AutoPower
Autodijelovi AutoPower

Prototip SUV-a temelji se na Volkswagenu T2, a pokreće ga 2,0-litreni, zrakom hlađeni, četverocilindrični motor koji proizvodi 70 konjskih snaga pri 4200 o/min

U normalnim uvjetima vožnje snaga se šalje samo na stražnje kotače, ali posebna poluga postavljena unutar kabine omogućuje vozaču da uključi prednji diferencijal čak i tijekom vožnje